Uobičajeno je da osoba u svojoj aktivnosti teži izvrsnosti, trudeći se što bolje i kvalitetnije obavljati svoj posao. Međutim, izvedeni do krajnosti, takvo stanje od normalnog postaje patološko, izaziva neurozu i, možda, čak i smanjenje radne sposobnosti.
Perfekcionizam u psihologiji je neopravdana želja za idealnim rezultatom. Čovjek sklon njemu usredotočen je na to da sve izvrši savršeno: on može beskonačno provjeravati već izvršeni zadatak, ispoljiti detalje, pronaći sve više mrlja i „nepravilnosti“. Iz tog razloga, perfekcionist vrlo često nema vremena da na vrijeme dostavi djelo i preuzme nešto novo.
Perfekcionizam namijenjen sebi može se sastojati u stalnoj samocenzuri, koncentraciji na greškama, stalnim sumnjama. Pored toga, takva osoba ima vrlo visoke standarde, posebno je podložna kritikama na svoju adresu i obično je nezadovoljna rezultatima svojih aktivnosti. Perfekcionizam se može obratiti i drugim ljudima i svijetu u cjelini.
Prema psiholozima, korijeni tako bolne potrage za izvrsnošću leže u osjećaju tjeskobe, straha i sumnje u sebe. Primjerice, vidjevši svu "ružnoću" unutrašnjosti, osoba je pomno zaviri u nju, pokušavajući je učiniti ljepšom, savršenijom, boljom i samim time ugodnijom za sebe. Uronjen u pažljivu utrku ideala i izgubivši "nit naracije", on jednostavno ne može krenuti dalje.
Povećana anksioznost može se stvoriti zbog emocionalne „pothranjenosti“ u djetinjstvu, zbog individualnih karakteristika ili iz mnogih neugodnih i teških kušnji kroz koje čovjek mora proći kroz život. S biokemijskog stajališta, anksioznost tjeskobe određena je niskom razinom hormona serotonina, neurotransmitera koji je odgovoran za osjećaje užitka i zadovoljstva. Loša kvaliteta rada samo pogoršava kritičko samopoštovanje, pa "sve ili ništa" postaje moto patoloških perfekcionista koji proganjaju svoj željeni "dio sreće".
Razmislite, je li tako potrebno glačati ručnike s obje strane, rastopiti polovicu pletenog šal zbog jedne petlje koja nedostaje, deset puta ponovno pročitati napisani tekst ili dvostruko provjeriti riješeni problem? Sigurno ćete odgovoriti ne, a složit ćete se da su mnoge vaše opsesivne radnje suvišne. Prije svega, morate shvatiti da je borba s "točkama" vašeg perfekcionizma ne samo moguća, već je i nužna.
Da biste smanjili stres, odmarajte se u radu, naučite tehnike dubokog opuštanja i opuštanja, vježbajte s vremena na vrijeme. Postavite sebi rokove do kojih morate završiti posao. Razdvojite zadatak na nekoliko malih i uzastopno ih svladajte, ne dopuštajući sebi da se vratite na prethodni korak i zaglavite se bez njega.
Kao dio psihoterapije, možete vam pomoći prepoznati i ukloniti razloge zbog kojih se stvorio vaš perfekcionizam, oblikovati adekvatnu samo-percepciju i samopouzdanje. U stvarnosti je važno prihvatiti sebe onakvim kakav stvarno jeste, bez stvaranja iluzornih slika o sebi.