U procesu provođenja socijalno-psiholoških promatranja više puta se pokazalo da su metode odlučivanja u grupi pokazale se učinkovitijima od onih koje se uzimaju pojedinačno. Danas se metode donošenja grupnih odluka koriste u mnogim područjima javnog života.
Fenomen grupnog rješenja
Prvi put su eksperimenti s takvim socio-psihološkim fenomenom kao grupna odluka provedeni u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata. Tada se industrija suočila sa zadatkom da promijeni odnos kupaca prema određenim prehrambenim proizvodima i, posebno, uzgajanjima, kojima su pokušali zamijeniti meso. U eksperimentu je bilo uključeno nekoliko skupina domaćica. Jedna je skupina samo predavala o prednostima ove vrste proizvoda i poželjnosti da se umjesto mesa nabavi drobljenje; u nekoliko drugih skupina održane su rasprave i rasprave u kojima su sudjelovali svi članovi grupe. Nakon nekog vremena, ispostavilo se da se u prvoj skupini mišljenje o predloženim novim proizvodima promijenilo samo za 3%, dok je u ostalim skupinama lojalnost drobovima porasla za 32%.
Psiholozi koji su proučavali ovaj fenomen objasnili su taj fenomen činjenicom da su sudionici pasivne rasprave iz prve skupine svaku odluku donosili samostalno, bez podrške socijalnih skupina i samo na temelju svog prethodnog iskustva. Članovi skupnih rasprava osjećali su se odgovornima za donošenje zajedničke odluke, a to je oslabilo inertnost razmišljanja i otpornost prema inovacijama. Kad su svi vidjeli da su i ostali članovi grupe skloni određenoj odluci, to je učvrstilo njegovu vlastitu poziciju. Ova odluka nije nametnuta i zbog toga ju je skupina usvojila.