Psihologija društvene lijenosti

Psihologija društvene lijenosti
Psihologija društvene lijenosti

Video: Psihologija - Teorijski pristupi u proučavanju ličnosti 2024, Srpanj

Video: Psihologija - Teorijski pristupi u proučavanju ličnosti 2024, Srpanj
Anonim

Osoba koja radi u timu pokazuje koeficijent performansi mnogo manji nego ako je radio sam. A to ne ovisi o složenosti zadatka.

Jeste li ikada primijetili da kad obavljate zadatak s nekim u paru, ne dajete sve od sebe? U trenutku kada se sami morate nositi s drugačijom vrstom zadatka, radite sve što je u vašoj moći i još više. Ovo nije nesreća, takvo ponašanje ima svoje objašnjenje. Takvo se ponašanje u znanstvenom svijetu definira kao društvena lijenost ili Ringelmanov efekt.

Što je to i tko je Ringelman? Jednostavno, Ringelman je francuski psiholog koji je prije stotinu godina proveo niz psiholoških eksperimenata na ljudima. Njegova svrha i zadatak bio je dokazati da osoba koja radi u timu pokazuje koeficijent radnog učinka mnogo manji nego ako radi sam. A to ne ovisi o složenosti zadatka.

Prije mnogo godina proveden je zanimljiv eksperiment, za to su uzeli skupinu ljudi, takozvani eksperimentalni. Zadaća im je bila podići maksimalni broj kilograma koji su mogli. Nakon toga, ljudi su se podijelili u parove i morali su isto, ali u parovima. Rezultati eksperimenta šokirali su znanstvenike. Što je više ljudi u grupi, manje težine koje bi svaki od njih mogao podići u usporedbi s rezultatom kad su radili samostalno. Taj se efekt zvao društvena lijenost.

Objasniti ljudsko ponašanje vrlo je jednostavno. Jer ako osoba radi sama, onda se nema na koga osloniti i daje sve od sebe, radeći na rezultatu. Ali ako osoba radi u timu, onda se njegova logika vrlo razlikuje od logike samostalnog rada. Radeći u timu, čovjek računa na druge, na činjenicu da će netko učiniti nešto za njega, da će uspjeti ne završiti ili ne dati sve. I nitko neće primijetiti da je fitilit ili ne mijenja.

Kada se povećao broj sudionika u grupi, stopa postignuća svakog pada. Stoga timovi iz velikih skupina ljudi koče osobni razvoj pojedinca i ne utječu uvijek pozitivno na rezultat u cjelini. Ovako funkcionira ljudska psiha. Ponekad, kako bi postigli maksimalne rezultate, šefovi ne bi trebali grupirati svoje zaposlenike, u protivnom se opuštaju naprotiv. Ovako je uređen život, u timu ima puno parazita koji ne rade, ali se vješto mogu pretvarati da su aktivni. Dok netko zaista naporno radi, ali njegov rad se ne primjećuje i često se ne cijeni.

Nikakva društvena tehnologija, obuka ili stav ne mogu narušiti ljudsko razmišljanje. Menadžeri bi u svom radu trebali uzeti u obzir ovaj faktor i zaključiti da se u skupini smanjuje osobni koeficijent sposobnosti zaposlenika.