Ljudi znaju o postojanju vukodlaka iz brojnih priča, mitova i legendi. No, ne znaju svi da postoji bolest u kojoj osoba počinje sebe smatrati vukodlakom, najčešće vukodlakom, i doživljava niz senzacija i osjećaja koji ukazuju na bolest. Ova bolest je likantropija, a ime dolazi od spajanja riječi "vuk" i "čovjek" u drevnom grčkom jeziku.
Studije bolesnika s likantropijom pokazale su da je većina njih koristila specifične lijekove, lijekove, mazane mastima, koji su navodno uzrokovali transformaciju tijela i davali supersila, ali susreli su se sasvim različiti slučajevi.
Povijesne činjenice
U davnim su se vremenima opisivali slučajevi ove bolesti vjerujući da, prema jednoj teoriji, postoje četiri vrste tekućine u osobi (krv, sluz, žuč i crna žuč ili melanholija), koje, u neravnoteži, dovode do niza bolesti i formiraju karakter. Prekomjerna crna žuč dovodi do likantropije, uzrokujući mentalne poremećaje, halucinacije, depresiju i ludost.
U jednom od srednjovjekovnih traktata nalazio se opis "vučje bjesnoće" ili likanthropije uzrokovane melankolijom. Blijeda koža i posebno lica, suh jezik, gubitak vida, osjećaj nedostatka vlage i stalna žeđ smatrani su karakterističnim znakovima ludila.
Pacijenti s likantropijom sami su govorili o karakterističnim simptomima: vrućica, luda glavobolja, stalna žeđ, kratkoća daha, znojenje, oticanje ekstremiteta, savijanje nožnih prstiju, što se pretvorilo u vučje kandže i nemogućnost nošenja bilo kakve cipele. Došlo je i do potpune promjene svijesti, pojave strašnog straha, klaustrofobije, grčeva jednjaka, gorenja u grudima.
Bolesni nisu mogli razgovarati i puštali su mutne zvukove, htjeli su se kretati na sve četiri, grlili i grizli, a postepeno su se počeli transformirati, postajući "vukodlaci", napadajući ljude i želeći gristi kroz arteriju i piti krv. Nakon toga snage su mu ostale, a pacijent je nekoliko sati pao u san.
Današnja otkrića liječnika pokazuju da je likantropija mentalna bolest. U isto vrijeme, osoba pati od posebnog oblika varljivog poremećaja i predstavlja se kao životinja, najčešće vuk. U praksi postoje stvarni primjeri pacijenata s likanthropijom, kada se njihovo ponašanje promijenilo do kraja prepoznavanja i postali su poput imaginarnih životinja.