Histerija je složena neuroza koja se očituje u određenim oblicima. Njegova osnova je obilježje razvoja osobnosti, ponašanja.
Za bolesnika s histerijom karakteristični su histerični napadaji. Pacijentu je potrebno „puno prostora“, odnosno veliki prostor u sobi. Tijekom napadaja pacijent može suzu odjenuti na sebe, plakati, vrisnuti, saviti cijelo tijelo, ponoviti istu frazu. Uz to, otežani napadaj može biti popraćen zbrkom razloga. U tom stanju sva sjećanja postaju mutna.
Napad možete ublažiti jakim iritantom: ubrizgavanjem, prskanjem hladne vode, oštrim zvukom i na druge načine. Obično, pomoću histerije, osoba želi postati predmet pozornosti, na primjer, pričajući razne priče o sebi. Ponekad možda nisu u potpunosti adekvatni i istiniti. Pojedinac može vidjeti kršenje osjetljivosti, koordinacije, reakcije, ponekad se uopće ne može samostalno kretati.
U kategoriju rizika mogu spadati osobe koje su pretrpjele razne vrste ozljeda glave i mozga, preopterećenja, kao i pojedinci iz disfunkcionalnih obitelji ili koji zloupotrebljavaju alkohol. Psihijatar je potreban za liječenje pacijenta. Svaki se pacijent pažljivo pregledava, jer u osnovi ovaj mentalni poremećaj kod svakog teče drugačije. Obično se složena terapija koristi s imenovanjem općih jačajućih lijekova, ali u teškim slučajevima, osoba se stavlja u bolnicu.
Kao i većina neuroza, histerija se liječi sugestijom, kako u svakodnevnom životu, tako i pod hipnozom. Rođaci se trebaju odnositi prema pacijentu mirno, kako ne bi pogoršali njegovo mentalno stanje.