Unatoč činjenici da je osoba bila u kontaktu sa svijetom od djetinjstva, u budućnosti će se možda suočiti s problemom komunikacije s društvenim okruženjem. Razlikovati između problema koji zahtijevaju liječenje i onih koji se ponekad javljaju u komunikaciji s društvom.
Određene poteškoće uključuju:
1. Nemogućnost da brane svoje interese kad su apsolutno ispravni.
2. Nemogućnost izražavanja osjećaja prema partneru.
3. Poteškoće u uspostavljanju kontakta s osobom koja ih zanima i nemogućnost izgradnje društvenih odnosa.
4. Strah od prigovora i ogorčenosti sugovornika po primanju zahtjeva.
Mnogi ljudi koji imaju problema s interakcijom u društvenom svijetu plaše se suđenja. Obično upravo takvi pojedinci potajno sanjaju o tome da postanu vođe, a oni stvarno imaju snažne liderske kvalitete. Zbog nesposobnosti da izraze svoje misli i emocije, još uvijek ne uspijevaju, iako za to imaju sve što im je potrebno. Siva maska miša pomaže im da ostanu u mirnoj emocionalnoj ljusci. Nečija nesigurnost može također biti posljedica činjenice da ne može razlikovati nijanse govora sugovornika. Kao rezultat stalnog nerazumijevanja, nakupljaju se neriješeni problemi i negativne emocije.
Da biste postali samopouzdani, morate komunicirati sa strancima što je češće moguće. To može biti samo nekoliko fraza koje se taksistu ili prodavaču dobacuju u trgovini. Da biste naučili braniti svoje interese, morate započeti s malim. Iskustvo donosi samopouzdanje. Kada komunicirate, ne biste trebali biti usredotočeni na svoja unutarnja iskustva, jer će vam to onemogućiti razumijevanje emocija i izraza lica sugovornika, a samim tim mu neće dopustiti da bude zainteresiran za komunikaciju.
Pojmovi vanjske komunikacije i unutarnjeg dijaloga ne mogu se međusobno pratiti. Obično ti procesi slijede jedan za drugim. Stoga će se usredotočiti na ponašanje sugovornika u živom dijalogu kako bi se izbjegli psihološki problemi.
U psihološkoj praksi postoji dokazano pravilo. Kaže da osoba nikome ništa ne duguje i da je potrebno živjeti u skladu sa svojim moralnim načelima, a ne na temelju tuđih ocjena. Samokritičnost bi trebala biti umjerena, a samo-mržnja uopće ne bi trebala biti. Razvijena krivnja neće pomoći visokim postignućima, već će suzbiti klice samorazvoja. Iskrenost prema sebi pomaže postati samopouzdaniji u komunikaciji s vanjskim svijetom i, sukladno tome, postati uspješna osoba.